Bistrinci

Srednjovjekovne isprave upućuju na gotovo sedamsto godina (od 1328.) stari kontinuitet postojanja ovoga naselja – najduži poznati na cijelom području grada Belišća. Na njihovoj prvobitnoj lokaciji, na lijevoj obali Drave, istočno od Torjanaca postaju ubrzo dio valpovačkoga vlastelinstva. Osamdesetih godina XVII. stoljeća hrvatski stanovnici toga staroga baranjskoga sela napuštaju dotadašnje obitavalište i postaju prvi stanovnici istoimenoga, ali slavonskog sela Bistrinci na sadašnjem mjestu tj. na desnoj obali Drave. Stanovnicima Bistrinaca potom postaju i doseljenici iz Đakova, Hrvati iz Mađarske, a krajem XIX. stoljeća doseljava u Bistrince veći broj Ličana radi zapošljavanja u S. H. Gutmannu. Sredinom XX. stoljeća dolaze novi kolonisti iz Like, Dalmatinske zagore i Hrvatskog zagorja pa i stanovnici raseljenoga prekodravskog romskog naselja Orešanci. Danas su Bistrinci najveće prigradsko naselje s 1 678 stanovnika.

Filijalna crkva Župe Belišće u Bistrincima izgrađena je 1813. godine. Posvećena je sv. Stjepanu Ugarskom, mađarskom kralju, a crkveni god je 20. kolovoza. U blizini mjesta 1797. podignut je poklonac sv. Ane, djelo domaćih majstora i evidentirani sakralni spomenik. Poklonac je omiljeno mjesto hodočašćenja. U svetištu je 1997. izgrađena kapela i spomen -križ za poginule u svim ratovima u Hrvatskoj. Pokraj svetišta nalaze se brojne i lijepe kuće za odmor. Isusovac pater Josip Antolović (1926.), rođen u Bistrincima, među najpoznatijim je biografima u svijetu. Američki biografski institut proglasio je ovoga Bistrinčanina za čovjeka godine u svijetu 1996. godine za cjelokupni njegov rad i posebno za više svezaka knjiga životopisa svetaca S duhovnim velikanima.

Bocanjevci

Staro su podravsko naselje koje se u povijesnim ispravama spominje još sredinom XV. stoljeća. U blizini sela protječe rijeka Vučica koja predstavlja vitalan prirodni resurs ovog kraja. Tijekom višestoljetne povijesti ove su krajeve pohodili i nemilice pustošili mnogi osvajači. U sastavu valpovačkoga vlastelinstva pod Prandau-Normannima, Bocanjevci su počeli napredovati. Početkom XX. stoljeća započinje značajniji razvoj sela. Godine 1906. izgrađena je mjesna osnovna škola. Sadašnja mjesna crkva izgrađena je 1928. godine, a katolička je župa osnovana 1961. godine. Crkveni god, svetih Filipa i Jakova, slavi se 1. svibnja. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Bocanjevci su imali 518 stanovnika.

Gat

Staro naselje, nastalo po svemu sudeći za turske vlasti, ime je vjerojatno dobilo po slavensko – mađarskoj riječi (gat) za put preko močvarnog područja odnosno nasip od granja i zemlje. Stanovništvo (764 stanovnika) najvećim dijelom bilo je starosjedilačkoga porijekla uz ponekoga potomka nekada brojnih Nijemaca doseljenih početkom XIX. stoljeća. Danas ima značajan broj potomaka kolonista iz Zagorja doseljenih nakon Drugoga svjetskoga rata. Na mjestu gdje se Karašica najviše približila Dravi ove dvije rijeke spaja Gatski kanal izgrađen prije 125 godina radi sprječavanja poplava. Uz to drugo ušće Karašice i u njegovoj blizini na Dravi nikle su brojne kuće za odmor u dva vikend naselja. Gat je filijala katoličke Župe Veliškovci s kapelom Preobraženja Gospodinova (1903.) i crkvenim godom 6. kolovoza. Drakslerova kuća (Stjepana Radića 51) etnološki je spomenik i u popisu je kulturnih dobara Grada.

Gorica Valpovačka

Smještena je u blizini rijeke Vučice. Prometno prethodi i povezana je s naseljem Bocanjevci. Do dobivanja statusa naselja (od 1869.) Gorica je bila pustara – majur valpovačkog vlastelinstva. Na idućem popisu 1880. godine, imala je 40 stanovnika. Poslije Prvog svjetskog rata, Gorica je bila kolonizirana srpskim stanovništvom pretežno iz Velike Peratovice, dok je drugi dio stanovnika doselio iz više mjesta bivše općine Donji Miholjac. Po želji i uz veliko zalaganje mještana, 1994. godine izgrađena je katolička crkva posvećena Velikoj Gospi i nalazi se u sastavu rimokatoličke župe Bocanjevci. Crkveni god slavi se 15. kolovoza. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Gorica Valpovačka imala je 186 stanovnika.

Kitišanci

Najmanje (149 stanovnika) i po prvom spomenu (Kostaton, 1289.) najstarije je naselje Grada Belišća. U novije doba pokraj sela pronađeni su ostaci iz rimskog vremena. Poslije duže nenastanjenosti ili postojanja kao pustare – majura valpovačkog vlastelinstva, od 1869. godine ponovno se iskazuju kao naselje. Stanovništvo je poraslo doseljavanjem više obitelji Dalmatinaca i Primoraca dvadesetih godina prošlog stoljeća. Novi val naseljavanja uslijedio je iz Like i Zagorja nakon Drugog svjetskog rata. Jedino je naselje Grada s porastom broja stanovnika. Godine 1994. izgrađena je filijalna crkva Župe Belišće posvećena Rođenju sv. Ivana Krstitelja. Crkveni se god slavi 24. lipnja.

Tiborjanci

Ubrajaju se u veoma stara podravska naselja. Smješteni su između rijeke Karašice i Vučice. Tumači se da su dobili ime po Tiberiju, rimskom vojskovođi i caru koji se borio protiv ilirskih ustanika od 6. do 9. godine prije Krista. Drugo je mišljenje vezano uz crkvu sv. Tiburcija. Povijesni dokumenti Tiborjance spominju potkraj XV. stoljeća iako se smatra da su daleko stariji. Početkom XX. stoljeća počinju prvi ozbiljniji pomaci u razvoju sela. Filijalna crkva svetog Mateja apostola i evanđelista sagrađena je 1941. godine. Od utemeljenja do danas, pripada rimokatoličkoj župi Veliškovci. Crkveni god slavi se na Matejevo, 21. rujna. Početkom XVIII. te sredinom XX. stoljeća u Tiborjance su počeli dolaziti doseljenici iz Hrvatskog zagorja i Bosne. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Tiborjanci su imali 307 stanovnika.

Veliškovci

Prvo pouzdano spominjanje mjesta (2001. godine: 717 stanovnika) potječe iz sredine XV. st. kada postaje dijelom valpovačkog vlastelinstva i obiteljskoga dobra mačvanskih banova Morovića. Za vrijeme turske vlasti, stanovnici Veliškovaca i okolice prevladavajuće bili su kalvinske vjere. Najstarija gradska župa je veliškovačka i ima početke na prijelazu XVIII./XIX. stoljeće, a trajno je uspostavljena 1840. godine. Osnivanje župe gotovo koincidira s doseljavanjem više njemačkih obitelji iz Bačke i Banata. Kasnije iseljavanje brojnih pripadnika njemačke nacionalne manjine prati novo naseljavanje iz Hrvatskog zagorja (više) i Bosne (manje) poslije Drugoga svjetskoga rata. Župna crkva sv. Roka skladno je arhitektonsko ostvarenje koje svojom monumentalnošću nenametljivo dominira ne samo Veliškovcima već i širom okolicom. Vrlo vjerojatno crkvu je projektirao priznati arhitekt, akademik Josip pl. Vancaš Požeški. Dovršena je 1902. godine za župnikovanja Ante Evetovića Miroljuba, poznatog hrvatskog pjesnika. Crkva ima glavni oltar s iznimno vrijednom oltarnom slikom koja prikazuje sv. Roka sa psom, a rad je glasovitoga slikara Celestina Mate Medovića. Crkveni god je 16. kolovoza. Prva osnovna škola na području današnjega Grada Belišća upravo je ona podignuta u Veliškovcima 1842. godine. Gradnja moderne nove područne škole nalazi se pred završetkom. Tri seoske kuće evidentirani su etnološki spomenici.

Vinogradci

Pripadaju skupini starih podravskih naselja. Tumači se da su dobili ime po vinogradima kojih je nekada bilo u zavidnom broju, zasađenih na prisojnoj strani uzvišenja kod mjesnog groblja. Povijesni dokumenti Vinogradce spominju još sredinom XV. stoljeća. Prvi pomaci u razvoju sela vidljivi su tek početkom XX. stoljeća kada se mještani intenzivnije zapošljavaju kao šumski radnici i u Belišću. Sadašnja crkva Blažene Djevice Marije od Krunice sagrađena je 1916. godine. Danas je statusno filijala i pripada rimokatoličkoj župi Valpovo. Crkveni god slavi se prve nedjelje u mjesecu listopadu. Škola u Vinogradcima otvorena je u siječnju 1931. godine. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Vinogradci su imali 270 stanovnika.