Od svojih početaka Belišće njeguje urbani način života. Prvi postav Muzeja otvoren je 1975., a novi prošireni postav 1980. godine. Prikazuje početke razvoja industrije u Belišću te razvoj naselja i život u njemu. Muzej je specifičan po tematici i sadržaju te nema sličnosti s drugim muzejima u Slavoniji. Belišćanska Galerija nalazi se u suterenskom dijelu Palače Gutmann. Otvorena je 1989. godine. Likovnu scenu grada značajno obogaćuje udruga likovnih amatera Bel-art. Knjižnica i čitaonica ima vrlo dugu tradiciju. Knjižnica trenutačno broji preko 21 000 knjiga. Zapaženo je Druženje poezije i glazbe u Veliškovcima te Sijelo pjesnika u Bocanjevcima. Belišće je prije Drugog svjetskog rata imalo dva kina, dok današnje kino gubi bitku sa suvremenim medijima.

Glazbena i dramska amaterska djelatnost Belišća datira od 1888. godine i preteča je današnjeg Amaterskog kazališta. Tradicionalno se održavaju Rombergove glazbene večeri, Memorijal Dragutina Merca-Nunoša i Ivana Nikolnikova-Vanje te glazbena manifestacija u spomen na maestra Antuna Lulića. U Belišću se njeguje zborsko pjevanje kroz nekoliko pjevačkih zborova (osnovne škole, umirovljenica, crkveni). Najuspješnije je Crkveno pjevačko društvo “MIR” koje je u 15 godina djelovanja ostvarilo izuzetne uspjehe, posebice osvajanjem zlatnih plaketa na državnim natjecanjima.

Od brojnih priredaba za istaknuti je doček Nove godine na trgu. Krajem travnja skoro tisuću građana se uključuje u akciju uređenja grada pod nazivom Volim Belišće, ali čisto. Ljetni su mjeseci bogati zabavnim programom na Ljetnoj pozornici, a nadaleko je poznata belišćanska fišijada i najveći kotlić u Hrvatskoj (600 litara) za spravljanje slavonskog ribljeg paprikaša. Za ljubitelje se životinja u svibnju organizira smotra pasa međunarodnog značaja, a u studenom izložba malih životinja. U mjesecu svibnju održava se smotra old – timera. Osim sudjelovanjem u brojnim sportskim klubovima, mladi slobodno vrijeme provode u igraonicama Društva Naša djeca te u Centru mladih uz rad na računalima, razne kreativne radionice i predavanja te svakodnevno druženje. U Belišću ne izostaje ni briga o najstarijim sugrađanima, posebice Udruga sv. Vinka Paulskog skrbi o bolesnima i nemoćnima, a Belišćani u zlatnim godinama slobodno vrijeme provode u Domu umirovljenika.

Kulturna baština

Životni prostor Belišća oplemenjen je spomeničkom baštinom koja govori o prošlosti grada i kulturnom identitetu građana. U samom središtu grada, kao spomenik A kategorije, stoji historicistička jednokatnica, Palača Gutmann ili Palej, a u njezinoj blizini nalazi se spomenik Gater, najveći gater iz prve pilane Belišća u koju je instaliran 1889. godine. Kao spomenik tehničke kulture na današnje je mjesto postavljen 1959. godine. Kompleks radničkih zgrada na Vijencu S. H. Gutmanna (Pekmez ulica) zaštićen je kao registrirana spomenička cjelina koja svjedoči o počecima izgradnje naselja. Spomen-vlak nekadašnje uskotračne Slavonsko-podravske željeznice nalazi se u krugu Belišća d.d. s lokomotivom iz 1913. godine izrađene u Münchenu. Od postavljanja do danas kompozicija je više puta restaurirana, a od propadanja spašena je lokomotiva, tender, putnički vagon, jedan zatvoreni i dva otvorena teretna vagona. Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u Drugom svjetskom ratu postavljen je 1948. godine ispred Palače Gutmann. Gradskim trgom dominira spomenik-fontana renomiranog hrvatskog kipara I. Sabolića, postavljena 1976. godine.

U baranjskoj tišini lijeve obale rijeke Drave nalazi se obilježje Knjiga mrtvih, spomenik poginulim pripadnicima 107. valpovačke brigade Hrvatske vojske, hrabrim hrvatskim braniteljima koji su položili svoje živote u obrani domovine 1991./92. godine. Spomenik je rad akademskog kipara Eduarda Hudolina. Smještena u park Belišćanska ratna knjiga (D. Mesić) podsjeća na godine razaranja i postojanosti Belišća. Park hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata u središtu grada krasi brončana skulptura Susret (Ptice) iz 1984. godine, rad domaćeg autora B. Bojanića.

Odgoj i obrazovanje

Samo dvije godine nakon osnutka tvrtke i mjesta, započela je radom i osnovna škola. Odgoj i obrazovanje od samog početka imaju važnu ulogu u životu mjesta.

Osnovnu školu Ivana Kukuljevića pohađa 1082 učenika u 43 odjeljenja, a zaposleno je 62 učitelja razredne i predmetne nastave.

Područne škole su u Veliškovcima, Vinogradcima i Bocanjevcima. Dječji vrtić Maslačak Belišće počinje radom 1942. godine.

Danas je to suvremena ustanova koju pohađa 200-tinjak djece o kojima brine 20 odgojiteljica, a objedinjuje vrtiće u Belišću, Bizovcu i Petrijevcima.

Dragan Milec – govor

IZLOŽBA STARIH FOTOGRAFIJA

Dragan Milec
Belišće, 23.12.2009.
- Govor povodom otvaranja izložbe ZTKV -

Dame i gospodo, poštovani ljubitelji fotografije, dragi Belišćani,

Pozdravljam vas u ime Zajednice tehničke kulture Valpovo koju predstavljam, kao također i u svoje ime. Hvala svima koji ste došli na ovu Izložbu starih fotografija i nadam se da ćemo zajednički podijeliti radost ove izložbe i svojim domovima otići sa jednom, o Belišću, emocijom više.

Ova je izložba organizirana povodom obilježavanja 125. godišnjice rođendana naselja Belišće i industrije u Belišću.

Valja spomenuti da je ovo jedna u nizu aktivnosti što je ZTKV podarila Belišću za rođendan.

Iz opusa , dosad sakupljenih, od oko 8000 starih fotografija, bili smo, zbog različitih okolnosti, prisiljeni izabrati samo 30. Naravno ne bilo kojih i kakvih 30.
Nije to nimalo jednostavan zadatak, zadatak u kojemu se morate odreći tolikih prekrasnih motiva za koje ste sigurni da bi se i posjetitelji silno radovali.

Odabrali smo uzorke koji su svojim fotografskim kvalitetama i karakterističnim motivima „stupovi“ poimanja prošlosti Belišća i poveznica njegova cjelokupnog 125-godišnjeg života i postojanja. Kad pregledate svih 30 fotografija, iz vaše podsvijesti , jednostavno će se odmotavati cjelokupno klupko sjećanja.

Oni mlađi, koji su rođeni u vremenu kojeg možemo sjećanjem dokučiti, sigurno će znati ali i morati, na pravi način vrednovati prošlost svojih predaka koji su živjeli, radili i odrastali tu na ovome mjestu, ali u nekom drugom tehnološkom vremenu i drukčijem društvenom i političkom poretku i okruženju.

Jedna fotografija govori umjesto tisuće riječi. I fotografije ne treba tumačiti.
To ne znači da bismo trebali zanijemiti i pohoditi ovim hodnicima bez komentara, bez riječi na usnama.
Upravo obrnuto.
Belišćani i oni koji su svoj učenički ili radni vijek ostavili u klupama, na ulicama, igralištima ili halama Belišća, sa sjetom ili radošću će osvježiti svoje pamćenje.
Belišće je uvijek ne ispričana priča.Skoro da nema takvog primjera u povijesti, primjera nastajanja jednog mjesta kao što je Belišće, takve emotivne idile između mjesta i njegovih stanovnika..

Na mjestu gdje su stoljetni hrastovi nemilice padali pod udarom oštrih sjekira, doslovce se , brzinom pogleda, rađala, nova industrija Belišća, potom brzo, i naselje.
Dolazili su ovamo ljudi iz svih krajeva tadašnje velike Austro-ugarske. Govorili su različitim jezicima, molili su različite molitve, nosili su različite uniforme, ali su radili svi za istog gospodara.
Industrija se razvijala, tehnologija usavršavala, a ljudi 22 narodnosne skupine su gradili zajedničke domove i zbližavali mentalitete, otvorili se jedni drugima, dnevno se boreći za vlastitu egzistenciju, a kasnije i za razvoj i boljitak dolazećih generacija.

U ovih 125 godina, Belišće je živjelo ustavom sedam država, proživjelo tri rata, promijenilo mnoge vlasnike industrijskih poduzeća.Grad je nepovratno i iz temelja promijenio prvotnu organizaciju prostora i graditeljski izgled. I na kraju dušu.

A tko je što je Belišće?
Belišće je Belistje.
Belišće je Gutmann i njegovi sinovi
Belišće je šuma ,hrast i rudina.
Belišće je željeznica, hrastovina, gater, Ličani iz Brinja …
Belišće je dimnjak, parni stroj,vodocrp, vodotoranj, pilana, tvornica strojeva, likalit, vunara, bačvarija, destilacija, kartonaža , papir mašina,energetika…
Belišće je Ruska baraka, Palej, Pet zvijezda , Mitrovica, Činovničko i radničko kino, Dardanele, Golubinjak, Mebl fabrika, Oštri čošak, Čonkin salaš, Marlesice, Kuglana …
Belišće je Romberg, Nikolnikov, Nunoš, Lulić , Gibičar, Bučanac i njihovi sljedbenici.
Belišće je kajak, kanu, nogomet, rukomet, košarka, kuglanje, boćanje, šah i Hazena.
Belišće je Ljubek i njegovi sljedbenici.
Belišće je Bernardo, franjevci….
Belišće je Drava, njeni rukavci, kompa, most, kanu, čikl i pecaroš….
Belišće je prvi maj, sindikati, budnica, sletovi, janjetina, četvrti obrok, otplata na rate…
Belišće je šumski radnik, kačar, samoupravljač, inovator, direktor, dioničar i menadžer…
Belišće je pijac, trač,akontacija, trinaesta plača…
Belišće je Šiško, Behin, Gigula, Čako, Šprka…

Belišće su svi oni, znani i neznani koji su stvarali njegovu ukupnost.
Belišće su i svi oni za koje nije bilo dovoljno tinte da se u njegovu biografiju upišu njihova imena i njihov doprinos.

Belišće jest na fotografijama i to je zajedničko vlasništvo svih generacija.
Ali, Belišće je i ono što se može naslikati, opisati riječima, opjevati.
Belišće je i ono što je u nama, što čuvamo samo za sebe i što je samo naša zavjetna svojina.

Gledajući današnje fotografije i u nabujalim mislima stvarajući ukupnost prohujalog stoljeća, silovito se nameće upitna odrednica: dali je Belišće veliko, kolektivno ogledalo u zajedničkom okviru obješeno na zidu prošlosti. gdje svatko u svojem djeliću zrcala može vidjeti svoju prošlost , svoju sudbinu?

Valja razgledati ove fotografije, valja se prisjećati tih isječaka života, razmišljati o fotografima koji su nam ostavili uspomene onoga vremena, o ljudima kojih više nema,
o događajima koji se neće ponoviti, o mladenačkim ljubavima , o tvorničkom i radničkom životu, o novcu koji se često mijenjao i uvijek ga manjkalo , o društvenim i političkim uređenjima, o dobrim i onim drugim ljudima, prijateljima i neprijateljima, o negdanjoj pjeskovitoj Dravi i Karašici, o sanjarenju o idealnoj budućnosti…

I kad prođu neke duge godine, podsvjesno žalimo za tim starim vremenima. Kao da ne vjerujemo u budućnost. I tako se čudom čudimo kad nam ispod oka zatreperi stara fotografija. Naviru sjećanja, prolama se uzdah u grudima, nabora se čelo a usne zanijeme.
I ono vječno pitanje: zašto je sve prolazno?

I sjetih se jedne stare ispjevane pjesme koja govori o ne izvjesnosti nakon ovoga našega proživljenoga:
To umiru stare kavane,
to vrijeme im zidove ruši,
a gdje ćemo popiti dane,
kad postane tijesno u duši?

Život me uvjerio da ne treba žaliti za onim što je prošlo.Prošlost se ne treba i ne smije zaboraviti.Ona nam treba biti učiteljica života.
Ovim činom, to danas i mi činimo.

Koliko god budućnost bila neizvjesna, ona sigurno dolazi i treba joj se radovati. Ona će biti ljepša i bolja onoliko, koliko to mi ljudi, kao jedinke i kolektivitet, sviješću i ponašanjem, doprinesemo.

Hvala!